|
8 Prazno svetište na ljetnom danu.
Sunce je konačno ponovo izašlo i pokazalo svoje lice nakon kratkog odmora,
a svetište je uživalo u vedrim nebesima.
Ljudi nije bilo nigdje; zrakom se širio samo zvuk glasnog cvrčenja cvrčaka...
|
|
15 Reimu: »Ahh, pa danas je još vruće nego prije!
Teško da ću išta moći odraditi danas!«
|
|
18 Reimu: »"Ipak, nije kao da ima ljudi da bi nešto morala raditi.«
|
|
21 ???: »Ako je vruće i imaš slobodnog vremena,
hajdemo pričati priče o duhovima!«
|
|
24 Reimu: »Ah, to mi se baš čini bez veze ako sam sama.«
|
|
27 ???: »Da, sama samcata.«
|
|
31 Reimu: »Očito nisam!!«
|
|
34 Remilia: »U svakom slučaju,
ovo je baš očajno svetište, znaš?«
|
|
38 Reimu: "Šuti, ovakva bi svetišta i trebala biti."
|
|
41 Remilia: "Baš je dobro za priče o duhovima, zar ne?
Ohladiti će te."
|
|
44 Reimu: "Da, baš ću usred dana pričati priče o duhovima s čudovištem.
Nema šanse da ću to raditi."
|
|
49 Remilia: "Možemo čekati noć ako tako hoćeš."
|
|
52 Reimu: "Neću."
|
|
55 Reimu: "...iii?"
|
|
58 Remilia: "Hm?"
|
|
61 Reimu: "Priča je o...?"
|
|
64 Remilia: "Bila jednom jedna djevojka koja je živjela preko 500 godina..."
|
|
67 Reimu: "Tko je ona? Dakako reci."
|
|
70 Remilia: "Ja."
|
|
73 Reimu: "...Nemoj mi isisati krv."
|
|
76 Mir je počeo prikrivati čudesno ljeto.
Polagano, poput mahovine koja prekriva stijenu u riječnom koritu...
|
|
80 KRAJ br. 4
|