|
8 Prazno svetište na ljetnom danu.
Sunce je konačno ponovo izašlo i pokazalo svoje lice nakon kratkog odmora,
a svetište je uživalo u vedrim nebesima.
Ljudi nije bilo nigdje; zrakom se širio samo zvuk glasnog cvrčenja cvrčaka...
|
|
15 Reimu: »Ahh, pa danas je još vruće nego prije!
Teško da ću išta moći odraditi danas!«
|
|
18 Reimu: »"Ipak, nije kao da ima ljudi da bi nešto morala raditi.«
|
|
21 ???: »Ako je vruće i imaš slobodnog vremena,
hajdemo pričati priče o duhovima!«
|
|
24 Reimu: »Ah, to mi se baš čini bez veze ako sam sama.«
|
|
27 ???: »Da, sama samcata.«
|
|
31 Reimu: »Očito nisam!!«
|
|
34 Remilia: »U svakom slučaju,
ovo je baš očajno svetište, znaš?«
|
|
38 Reimu: »Šuti, ovakva bi svetišta i trebala biti.«
|
|
41 Remilia: »Baš je dobro za priče o duhovima, zar ne?
Ohladiti će te.«
|
|
44 Reimu: »Da, baš ću usred dana pričati priče o duhovima s čudovištem.
Nema šanse da ću to raditi.«
|
|
49 Remilia: »Možemo čekati noć ako tako hoćeš.«
|
|
52 Reimu: »Neću.«
|
|
55 Reimu: »...Stoga?«
|
|
58 Remilia: »Hm?«
|
|
61 Reimu: »Priča je o...?«
|
|
64 Remilia: »Bila jednom jedna djevojka koja je živjela preko 500 godina...«
|
|
67 Reimu: »Tko je ona? Dakako reci.«
|
|
70 Remilia: »Ja.«
|
|
73 Reimu: »...Nemoj mi isisati krv.«
|
|
76 Mir je počeo prikrivati čudesno ljeto.
Polagano, poput mahovine koja prekriva stijenu u riječnom koritu...
|
|
80 KRAJ br. 4
|